INTERNATIONAL TRADE UNION CONFEDERATION

European Trade Union Confederation

THE VOICE OF EUROPEAN WORKERS

 

tel:         033 226 171

             033 202 029

 

tel:/fax   033 442 321

 

E-mailsinbih@bih.net.ba

 

AKTUELNO

 

ODLUKA

O NAČINU IZMIRENJA DUGA PO OSNOVU SINDIKALNE ČLANARINE

KONTAKT:

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA

BOSNE I HERCEGOVINE

109 GODINA ZAJEDNO, 19052014. GODINA

ODLUKA O DOPUNI ODLUKE O VISINI ČLANARINE

 

 

MJERE ZA PREVAZILAŽENJE POSTOJEĆEG STANJA U SSS BIH

ODLUKA O NAČINU PLAĆANJA SINDIKALNE ČLANARINE

ODLUKA O POKRETANJU AKCIJE ZA REKONSTRUKCIJU ZGRADE SINDIKATA U MOSTARU

ODLUKA O PRISTUPANJU HZ HB U ČLANSTVO SSS BIH

ODLUKA O PROVEDBI MJERA

Text Box: R E Z O L U C I J A  
TRINAESTOG KONGRESA SAVEZA SAMOSTALNIH SINDIKATA BiH
Text Box: Svaki iole obrazovan, informisan i uspješan premijer bilo gdje u svijetu zna da budžet u najvećoj mjeri pune uspješna preduzeća koja poštuju zakone. To se, prije svega, odnosi na kompanije iz sektora telekomunikacija, energetike i komunalnih usluga, kako u svijetu, tako i u Federaciji BiH. Sasvim je logično da zaposlenici u takvim kompanijama, koje ostvaraju dobit u iznosu od nekoliko desetina, pa i stotina miliona KM, imaju i najveće plaće. Nije to fenomen koji su izmislili sindikati u Federaciji, već je to šablon koji vrijedi u cijelom svijetu. Svakom dobronamjernom premijeru bi interes bio da svi radnici, posebno oni u industriji, imaju plate približnog iznosa kao njihove kolege u gore navedenim sektorima, jer bi to značilo da industrija radi, da je živa i da posluje pozitivno. Nisu sindikati uništili industriju. Uništili su je tajkuni i politika i do danas niko nije odgovarao za to. Znači li, gospodine Novaliću, vaša opaska o povlaštenim radnicima da na optuženičku klupu za uništenu industriju i na koljena bačene nekadašnje gigante trebaju sjesti radnici i sindikati, a ne oni koji su se upitnom privatizacijom domogli državne imovine, ogromnih posjeda za mizerne novce.
Stalno insistiranje na kolektivnim ugovorima kao najvećem zlu u našem društvu ponovo pokazuje nedostatak elementranog poznavanja prava. Naime, ugovori se potpisuju. S nekim. Tako su i sindikati svoje kolektivne ugovore, uključujući i onaj Opći potpisali s nekim. Taj neko su Vlada FBiH, nadležna ministarstva i udruženja poslodavaca. I ugovori se mogu mijenjati dogovorom saglasnih strana koje su ga potpisale. To vrijedi za sve ugovore, bez obzira na koji su vremenski rok potpisani. Sve to stoji lijepo napisano u postojećim propisima.
Gospodine Novaliću, znači li Vaša i izjava nadležne ministrice da će novim zakonom o radu stati ukraj enormnim razlikama u plati zaposlenih u telekomima, elektroprivredama i javnoj upravi i onih koji primaju minimalnu platu, a kojih je većina u industriji, to da će i oni u industriji imati platu kao kolege u telekomu. Ako znači, imate našu podršku. Bojimo se da ste, ipak, mislili i da želite da svi mi radimo za 370 KM. A, prije nego što se to desi i mi počnemo živjeti u blagostanju koje nam obećavate, molimo vas da smanjite svoju i platu svih izabranih dužnosnika, jer, znate, vi trošite budžet, vi ne ostvarajute nikakvu dobit i vi živite na leđima svakog radnika, pa i onog koji ima i najnižu platu. Možda bude i za vas više, ako se počnete baviti bitnim stvarima, a to je vraćanje otete radničke imovine od strane tajkuna, ispitivanjem porijekla imovine milionera i onih kojima je životni san da to budu, pojačate inspekcije u poslodavcima, koji su Vam očigledno dragi i bliski, i postarate se da se poštuju zakoni koji su na snazi.

Premijer najavljuje blagostanje i jednakost: Svim radnicima minimalna plata

Text Box: U cilju davanja tačne i potpune informacije u vezi novog zakona o radu koji je Vlada FBiH nedemokratski, neprincipijelno, i zanemarajući stavove onih kojih se zakon najviše tiče utvrdila na jučer održanoj sjednici, ovim putem kroz konkretne primjere skrećemo pažnju   na neka od  „poboljšanja“ koja nam donosi prijedlog novog zakona o radu:
1. Lakše otkazivanje ugovora o radu, naročito radnicima sa promjenjenom radnom sposobnošću (invalidi II kategorije) i sindikalnim povjerenicima kroz institut sudske odluke koja mjenja saglasnost vijeća zaposlenika odnosno saglasnost ministarstva. Ovim se poslodavcu osigurava dodatna alternativa na putu do otkazivanja ugovora o radu ovoj kategoriji radnika, koji su najvećem broju poslodavaca trn u oku.
2. Uvodi se mogućnost otkaza radniku koji se vrati na posao nakon bolovanja dužeg od 6 mjeseci, ako poslodavac kaže da je prestala potreba za njegovim radom, ili je angažovao drugog radnika. Ovo znači da će radnici, ako prođe ovakvo rješenje, bukvalno umirati na poslu, jer neće smjeti otići na bolovanje.
3. Nameće se obaveza radniku nad kojim poslodavac vrši mobing da se tom istom poslodavcu prethodno obrati sa zahtjevom za zaštitu prava, prije obraćanja sudu, što je apsurdno.
4. U odredbi koja govori o zaštiti maloljetnika uvodi se mogućnost otkaza maloljetniku ????? koji ne može da radi na teškim i opasnim poslovima, ako poslodavac kaže da za njega nema drugih odgovarajućih poslova.
5. Produžen je prekluzivni rok u kojem poslodavac radniku može dati izvanredni otkaz ugovora o radu (kod težeg prestupa) sa sadašnjih petnaest dana na šezdeset dana, a najduže godinu dana od učinjenog prestupa.
 
6. Smanjen je rok u kojem zaposlenik može podnijeti tužbu protiv poslodavca sa sadašnjih godinu dana na devedeset dana od učinjenje povrede prava.
7. Smanjena je otpremnina u slučaju tzv. tehnološkog viška radnika – sa sadašnjih 1/3 plaće za svaku godinu radnog staža kod poslodavca na maksimalno 6 prosječnih plaća. Dakle, nakon 30 godina rada možete dobiti otkaz uz otpremninu od par hiljada KM. Ništa drugo do jeftinije otkazivanje ugovora o radu. 
8. Predviđeno je zaključivanje kolektivnih ugovora samo na određeno vrijeme, uz ograničenje produženog važenja istih na 90 dana, što je neuporedivo lošije od važećeg rješenja.
9. Uvodi se mogućnost nametanja obaveze radniku da bude pripravan odazvati se pozivu poslodavca na posao kad ovaj to zatraži, što je novi institut. Dakle, kad radnik nije na poslu, a poslodavac mu uvede obavezu pripravnosti, mora da sjedi kraj telefona za slučaj da ga poslodavac pozove na posao, u bilo koje doba. Šta je sa odmorom između dva radna dana, sedmičnim odmorom, godišnjim odmorom? Novi zakon o tome ne govori.

	10. Briše se odredba o minimalnom godišnjem odmoru od 24 dana za maloljetnike, te odmoru za radnike koji rade na radnim mjestima sa posebno štetnim i opasnim uslovima, a koji po važećem zakonu imaju pravo na godišnji odmor od min. 30 radnih dana.
11. Uvodi se mogućnost nametanja obaveze radniku da radi na poslovima za koje nije zaključio ugovor o radu i do 60 dana u toku kalendarske godine na zahtjev poslodavca (pa bili to i slabije plaćeni poslovi). Poslodavac uvijek može reći da je u pitanju opravdana potreba posla (jer naravno on o tome odlučuje).
12. Obavezu donošenja pravilnika o radu imaće poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika, kao i obavezu izrade programa zbrinjavanja viška radnika u slučaju otkazivanja ugovora za više od 5 radnika (sadašnji član 100. Važećeg zakona). Prema važećem zakonu, takvu obavezu ima poslodavac koji zapošljava više od 15 radnika. Dakle, biće neuporedivo povećan broj malih poslodavaca koji neće imati obavezu da donesu niti pravilnik o radu, nego će o svim pravima i obavezama radnika odlučivati kako im bude volja, kao i o tzv. tehnološkom višku.
13. U strukturi plaće naći će se dio koji se odnosi na tzv. radni učinak, a ocjenu radnog učinka će naravno davati poslodavac. Posebno je pitanje kako će se radni učinak mjeriti na poslovima koji nisu normirani, a velika većina nije. Također, uvodi se novi pojam -  „radne vještine“ koje će također biti od uticaja za određivanje visine plaće ali i prava na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti. O tome koliko je ko „vješt“, šta god to značilo, opet će odlučivati poslodavac.

	14. Član 119. Prijedloga Zakona u koliziji je sa članom 2. Zakona o vijeću zaposlenika.
	15. Član 56. Prijedloga Zakona u koliziji je sa članom 25. stav 3. Zakona o zaštiti na radu.
16. Na kraju, najveća opasnost - odredba člana 182. stav 2. zakona, prema kojoj se svi kolektivni ugovori moraju uskladiti sa zakonom u roku od 90 dana od stupanja na snagu zakona, a ako se isti ne usklade prestaje njihova primjena. Dakle, ako ne žele da ostanu bez kolektivnih ugovora, sindikati će izmjene morati prihvatiti po principu „uzmi ili ostavi“. Plaće, koeficijenti, dodaci na plaće, naknade plaće i naknade koje nemaju karakter plaće, otpremnine, regres itd - sve su to prava koja su regulisana kolektivnim ugovorima, a koja dolaze pod znak pitanja ukoliko nestane kolektivnih ugovora, odnosno o tome će samostalno odlučivati poslodavac.

Iz svega gore navedenog jasno je  vidljivo da dominiraju rješenja koja imaju za svrhu olakšati i pojeftiniti otpuštanje radnika, bez procedura, obaveza, umanjiti stepen materijalnih prava radnika, njihove zakonske zaštite i sl. Ova rješenja su na tragu neoliberalnog koncepta fleksibilnosti kojem je isključivi cilj da se sav rizik poslovanja prebaci sa poslodavca na radnika i njegovu porodicu. Poslodavci moraju da shvate da poslovanje  po prirodi stvari sobom nosi rizik,  rizik čiji najveći teret treba da podnesu oni, jer od biznisa objektivno  imaju i najviše koristi. U poslovanju ne može apsolutno sve biti podređeno samo i isključivo profitu, jer je takav   pristup  direktna negacija  prava  na rad i prava na egzistenciju radniku odnosno njegovoj porodici. U pitanju su  živi ljudi, a ne matematika! Ovo pogotovo ako se zna da je plaća iz radnog odnosa  osnovni   izvor prihoda za  95% porodica (a porodica je osnovna ćelija društva). Stoga se radni odnos jednostavno  ne može i ne smije posmatrati  a  samim tim niti  normirati  isključivo iz vizure  profita, obzirom da se radi i o izuzetno bitnom društvenom odnosu. 
Ovdje je  predlagač zakona  morao biti zainteresovan da osigura rješenja koja će štititi kako  pravo na rad  tako i pravo na život radnika, a ne omogućiti poslodavcu da na prvi mig ili naznaku nekog problema posegne za rezanjem plaća ili otpuštanjem radnika, uz prebacivanje njihovih poslova i zadataka na radnike koji ostaju da rade, uz uvođenje prekovremenog rada, izmjene sistematizacije i sl. Iako radnike optužuju da žive u socijalizmu, upravo su poslodavci ti koji plaću tretiraju kao lični dohodak koji treba da ovisi od dohotka firme, što je tipično obilježje socijalizma, dok  o nekoj participaciji u odlučivanju ili učešću u podjeli profita nema ni govora, jer toga nema u kapitalizmu. Klasičan primjer švedskog stola.
Kada su u pitanju kolektivni ugovori, nije tačno da samo kod nas postoje kolektivni ugovori  na neodređeno vrijeme. Isto rješenje imaju i zemlje okruženja. Takvo rješenje ima i Hrvatska, koja je članica EU i koja ima novi zakon o radu usklađen sa normama EU. Šta je sporno u tome da se kolektivni  ugovor   može zaključiti na određeno ili neodređeno vrijeme? Trajanje kolektivnog ugovora utvrđuje se saglasnom voljom ugovornih strana, sindikata i poslodavca. Dakle, trajanje ugovora, kao i sve druge elemente ugovora oni regulišu sporazumno. Sindikat ne može u kolektivni ugovor ugraditi niti jedan zarez bez saglasnosti poslodavca. Ovdje svakako moram  naglasiti da poslodavci potpuno neargumentovano napadaju  kolektivne ugovore kao nešto što je trajno, nepromjenjivo i „zabetonirano“, što nije tačno. Zaboravlja se da je prvi Opći kolektivni ugovor za FBiH zaključen 2000. godine na neodređeno vrijeme, ali je unatoč tome nakon 5 godina stavljen van snage zaključenjem novog Općeg kolektivnog ugovora, naravno postizanjem konsenzusa ugovornih strana. Dakle, neodređeno vrijeme  nije  „neograničeno“  vrijeme, kako poslodavci to maliciozno  žele prikazati. Također, granski kolektivni ugovor metalaca iz 2000. godine stavljen je van snage 2006. godine, kada je zaključen novi. Ovakvih primjera ima i u drugim granama. Kada su pojedinačni poslodavci u pitanju, npr. u firmi Mann Hummel Tešanj u periodu od 2007. godine do danas zaključena su četiri kolektivna ugovora (svi su prethodni bili na neodređeno vrijeme). Dakle, ako postoji konsenzus poslodavca i sindikata svaki kolektivni ugovor je promjenjiv. Ne može se poslodavcima davati ekskluzivno pravo da mjenjaju  kolektivni ugovor pozivajući se na neke promjenjene okolnosti, jer je u pitanju subjektivna kategorija. Po toj bi logici sindikat mogao samostalno uvesti povećanje plaće ako bi se, po njegovoj procjeni, okolnosti popravile na bolje. Obzirom da se u trenutnim uslovima isključivo kolektivnim ugovorima (općim i granskim) utvrđuju i osiguravaju minimumi materijanih prava radnicima (plaće, naknada i sl.), koja nisu regulisana zakonom, neprihvatljivo je kreiranje zakonskog rješenja koje će umjesto afirmacije kolektivnih pregovora i ugovora dovesti do njihovog nestanka, što je poslodavcima očigledno isključivi cilj. Upravo takvo rješenje (član 182., odnosno u zadnjoj verziji član 181.) našlo je svoje mjesto u prijedlogu zakona o radu. 
Na kraju, potpuno je deplasirana tvrdnja da je svrha ovog zakona da uspostavi balans između nekakvih povlaštenih radnika, radnika na budžetu  i radnika u realnom sektoru, odnosno da će radnici u realnom sektoru od ovog zakona imati neke koristi. Naprotiv, radnici u realnom sektoru, pogotovo tamo gdje su odnosi iole uređeni i gdje postoje kolektivni ugovori su u većoj mjeri  na udaru ovog zakona, što se može vidjeti iz gornje analize. Tačno je da veliki broj radnika i prema  važaćem zakonu radi za minimalac, i ima ugovor o radu  na određeno. Međutim, ako prođe ovakav zakon, takvi radnici se mogu definitivno prestati nadati promjeni na bolje, ikad. 
Kada je novo zapošljavanje u pitanju, do njega će možda i doći, ali na način da se radniku koji ima plaću od 800 KM da otkaz a na njegovo mjesto prime dvojica „mladih“ radnika uz minimalac od 350 KM. To nije novo zapošljavanje, to je stvaranje radničke sirotinje.
Iz svih razloga gore navedenih, očekujemo Vaš  maksimalni doprinos u svim akcijama naše krovne organizacije u cilju odbrane elementarnih prava radnika.

Spremimo se za akciju!
Zajedno smo jači!

Saopštenje za javnost Sindikata metalaca

Pismo MKS-a Vladi Federacije BiH

 

Poštovani Premijeru,

 

Pišemo Vam kako bismo izrazili našu duboku zabrinutost zbog informacija dobivenih od naših članica iz Bosne i Hercegovine, a u vezi neuspješnog pokušaja dopune Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine učinkovitijim korištenjem kanala socijalnog dijaloga, što je dovelo do de facto marginalizacije sindikata u procesu. Izmjene će imati širok raspon utjecaja na položaj radnika u zemlji. To zahtijeva ozbiljan pristup pitanjima kako bi se osiguralo da se ishod ne rezultira daljnjom erozijom radnih i socijalnih prava, kao i da ne utječe negativno na razvoj učinkovite politike zapošljavanja i rada.

 

MKS podupire napore reprezentativnih sindikata u Bosni i Hercegovini da doprinesu procesu i da uključe sve strane relevantne za tako važna zakonska rješenja u široku javnu raspravu, prvenstveno uz aktivno i ravnopravno sudjelovanje predstavnika socijalnih partnera i priznanje njihovih stavova i mišljenja.

 

MKS poziva Vladu da u politički i zakonodavni proces vrati odgovoran i učinkovit socijalni dijalog, temeljen na punom poštivanju svih socijalnih partnera. Od iznimne je važnosti da se tako važan zakon mijenja striktno prateći uspostavljene zakonske procedure, koje neizbježno uključuju:

* Konsultacije s Ekonosmko-socijalnim vijećem i uzimanje u obzir njegovog mišljenja;

* Poštivanje sporazuma postignutih o pojedinim pitanjima i jamstvo da neće biti jednostranih promjena od strane vlade u razdoblju nakon;

* Osiguravanje smislene javne rasprave, potpomognute jasnim i tačnim informacijama o pitanjima kojoa su u igri, kako bi se postigao dovoljan konsenzus i izgradilo povjerenje u odluke koje se donose i sisteme o kojima će njihova provedba ovisiti u budućnosti.

            

U tu svrhu, vjerujemo da je Vlada u stanju omogućiti da se što je prije moguće napravi pomak i otvori put za rješenja na temelju konsenzusa i realnim perspektivama za pozitivne učinke u budućnosti. Ponovno pokretanje otvorenog i dinamičnog socijalnog dijaloga predstavlja neophodnu polaznu točku za daljnji napredak i izbjegavanje nepotrebnih napetosti i sukoba u društvu.

 

S poštovanjem,

Sharon Burrow

Generalni sekretar

Text Box: Osvrt na nova rješenja u Prijedlogu zakona o radu kojim se umanjuju prava ili pogoršava radno-pravni status i položaj radnika u odnosu na važeći zakon

Svi zajedno pred Parlamentom FBiH u četvrtak, 30. jula 2015. godine u 10:00 sati

Text Box: Polovinom aprila 2015. godine počele intenzivnije aktivnosti na Zakonu o radu.
20.04.2015. godine održan je sastanak na kojem su bili prisutni predstavnici sindikata, predsatvnici poslodavaca i Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku, na kojem je utvrđena polazna verzija Zakona o radu, na temelju koje će se ubuduće voditi pregovori. Zakon je bio u formi nacrta.
Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine dostavio je, u predviđenom roku, svoje primjedbe resornom ministarstvu i formirao pregovaracki tim za Zakon o radu. 
Vlada Federacije BiH je 16.06.2015. godine, uz dogovor sa Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom, izvršila izmjenu pojedinih odredbi Zakona o radu. Time se novoutvrđeni teksz razlikovao od teksta Zakona o radu koji su sindikat, poslodavci i resorno ministarstvo utvrdili na gore pomenutom sastanku. Zakon je dostavljen u radnoj verziji.
24.06.2015. godine ponovo je jednostanom voljom Vlade Federacije BiH dostavljena Radna verzija zakona o radu sa ugrađenim prijedlozima Svjetske banke, uz obavještenje da će Svjetska banka naknadno dostaviti prijedlog za utvrđivanje najniže plaće. 
Na dnevnom redu sjednice Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH, održanoj 01.07.2015. godine, našao se zakon o radu, iako je sindikat izričito tražio da se ovaj zakon skine sa dnevnog reda, jer sjednici ne prisustvuje resorni ministar. U tom trenutku nije bilo jasno koji je finalni tekst zakona o radu o kojem će se voditi pregovori. Na toj sjednici zaključeno je da posljednji tekst zakona o radu, koji je putem Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku Vlada FBiH dostavila socijalnim partnerima služi kao osnova za raspravu. 
Rasprava, odnosno razgovori o radnoj verziji zakona o radu počeli su dana 02.07.2015. godine na nastavku sjednice Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH (ESV FBiH). Iako je prvobitno bilo planirano da se pregovori vode svakodnevno, sindikat zbog obaveza prema svom članstvu, nije mogao pristati na to, što je rezultiralo time da Vlada FBiH i poslodavci, bez konsultovanja sindikata, zakazuju termine  razgovora o zakonu o radu, što je suprotno Poslovniku o radu ESV-a FBiH i konvencijama koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina.  
Prvi slučaj nepoštivanja stava sindikata u vezi sa zakazivanjem sjednice desio se 15.07.2015. godine kada je predsjednik delegacije Vlade FBiH, odnosno premijer, i to uz saglasnost delegacije koja predstavlja poslodavce u ESV FBiH, tražio da se 16.07.2015. godine održi Kolegij ESV FBiH.
Na četvrtom nastavku sjednice ESV FBiH, održanom 15.07.2015. godine, delegacija Saveza samostalnih sindikata BiH u ESV FBiH tražila je odgovor od premijera Vlade FBiH u kojoj formi će biti Zakon o radu nakon usvajanja od strane Vlade FBiH. Odgovor nismo dobili na toj sjednici.
Također, delegacija SSSBiH u ESV FBiH je na pomenutoj sjednici ESV-a tražila sjednicu Kolegija ESV-a u utorak 21.07.2015. godine, kako bi se na njoj dogovorio raspored termina za nastavak razgovora o Radnoj verziji zakona o radu.
Dana 16.07.2015. godine održan je Kolegij ESV FBiH bez prisustva predstavnika SSSBiH  i tom prilikom zakazana naredna sjednica Kolkegija za 21.07.2015. godine i sjednica ESV-a za istog dana u popodnvnim satima
SSSBiH je u više navrata upozorio i predsjedavajućeg ESV-a i socijalne partnere da delegacija SSSBiH neće moći prisustvovati navedenim sjednicama i predlagao da se nastavak sjednice ESV FBiH održi 28.07.2015. godine.
Dana 21.07.2015. godine konačno smo dobili odgovor premijera u vezi sa formom Zakona o radu, u kojem stoji da se radi o Nacrtu zakona. Istog dana je održana i sjednica ESV bez prisustva sindikata.
Dana 23.07.2015. godine, iako ESV FBiH nije dalo saglasnost na tekst zakona, Vlada FBiH je na sjednici u Mostaru jednoglasno usvojila Prijedlog zakona o radu.
Dana 22.07.2015.godine je zakazan nastavak sjednice ESV FBiH za 28.07.2015. godine.
Dana 24.07.2015. godine smo dobili obavijest da se zakazana sjednica ESV otkazuje i da se prekidaju razgovori o Zakonu o radu.

Na kraju, bitno je naglasiti da je Savez samostalnih sindikata BiH od samog početka bio opredijeljen za razgovore, socijalni dijalog i bio je spreman uložiti maskimalne napore da se sa socijalnim partnerima ispregovara Zakon o radu i postigne konsenzus koji će ići u prilogu svim stranama u pregovorima. Zauzvrat, od samog početka sindikat je bio izložen ucjenama, pritiscima i prijetnjama, a Vlada FBiH i poslodavci su radili sve da se primjedbe, sugestije i prijedlozi sindikata ni ne razmatraju, a kamo li usvoje.

KAKO VLADA FEDERACIJE VODI DIJALOG SA PARTNERIMA,

U OVOM SLUČAJU SINDIKATOM?!

Text Box: Kao što je poznato, Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine će održati protest u četvrtak, 30. jula 2015. godine sa početkom u 10:00 sati. Iako je sindikat bio spreman da razgovara o Zakonu o radu i da sa socijalnim partnerima dođe do konsenzusa koji će odgovarati svima, Vlada FBiH je samovoljno i bez saglasnosti Ekonomsko-socijalnog vijeća usvojila Prijedlog zakona o radu FBiH i uputila ga u parlamentarnu proceduru.
U sklopu aktivnosti oko pripreme protesta, SSSBiH je svim parlamentarnim strankama uputio poziv za sastanak kako bismo jasno i nedvojbeno znali ko su ljudi, odnosno koje su to političke opcije u ovom trenutku spremne stati uz radnike i reći ne robovlasničkom Zakonu o radu. Liderima svih stranaka koje su se do danas, 29. jula 2015. godine odazvali na poziv SSSBiH na potpis je ponuđena Zajedničku izjavu kojom se, između ostalog, predviđa da se sporni Prijedlog zakona o radu vrati Vladi FBiH na dalje usaglašavanje sa socijalnim partnerima. Takođe, potpisnici Izjave su saglasni da se, prije usvajanja Zakona o radu FBiH, trebaju usvojiti: Zakon u uvezivanju radnog staža za sve radnika kojima poslodavac nije uplaćivao doprinose za PIO, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o štrajku FBiH, Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i soc. sigurnosti nezaposlenih osoba. Zajedničku izjavu su tokom jučerašnjeg dana potpisali predsjednici SDPBiH, SBB BiH i DF, dok su predstavnici Stranke za BiH odbili da tokom sastanka potpišu izjavu, pravdajući to potrebom da se o tome očituju organi te stranke. Danas (29.07.2015.) su zakazani sastanci sa liderima Naše stranke i SDA BiH, dok je svoj dolazak na sastanak najavio i predsjednik HDZ 1990. 
Pozivamo sve članove sindikata da u četvrtak budu u 10:00 sati ispred Parlamenta FBiH. Ovo je naša borba za pravdu i dostojanstvo svakog radnika. Ne nasjedajte na dezinformacije i ne podliježite različitim pritiscima. Za sve informacije kontaktirajte svoje sindikalne povjerenike.

SVI ZAJEDNO PRED PARLAMENTOM FBiH U ČETVRTAK, 30. JULA 2015. GODINE U 10:00 SATI. RECIMO NE ROBOVLASNIČKOM ZAKONU O RADU!!!
Text Box: Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine organizuje vanrednu konferenciju za medije povodom Protesta pred Parlamentom Federacije BiH koji će se održati u četvrtak, 30. jula 2015. godine sa početkom u 10:00 sati.

Konferencija će se održati

danas, 29. jula 2015. godine u velikoj sali Doma sindikata (sala 3/I),
sa početkom u 17:30 sati


Na Konferenciji za medije će biti članovi Predsjedništva Glavnog odbora Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine.

Vanredna konferencija za medije

Protest SSSBiH „NE novom Zakonu o radu kojim se umanjuju radnička prava“